(29.03.2020.) U sveprisutnoj informacijsko-komunikacijskoj najezdi rješenja novih tehnologija koje nude nepregledni izbor dječijih virtualnih igra, zapitamo se kako je to bilo u djetinjstvu generacije današnjih roditelja, deda i nena. Kako se provodilo vrijeme u igri, druženju, smijehu, zadirkivanju, suparništvu ali nadasve u društvenoj komunikaciji koja je obilježila naše djetinjstvo i oblikovala nas kao društveno biće. U takvim igrama do izražaja je dolazila inteligencija, inovativnost, fizička i psihička spretnost i snalažljivost, takmičarski duh. U njima je čovjek potvrđivao još jedan zakon ljudske priroda, u kojem nije samo homo sapiens (umni čovjek, razumno biće) već i homo ludens (čovjek -biće igre).
Za mnoge dječije igre su zaboravljena njihova imena ali i njihova pravila. Ko se još sjeća igara: Bakva, Rog, Topograd, Puce (dugmad), Groševi, guranje metalnog kola i koja su njihova pravila. Samo u tragovima danas možemo vidjeti djecu kako se igraju puše i sakrive.
Možda se još uvijek rijetki pojedinci mogu sjetiti kako se igra Kur; Džandara i lopova; Care, care Govedere, koliko je sati; Stonoga; Aberečke-abertude; Ćore bake; Klis i falja; Klikeri ili frnje (čekim te karo pravo prema roši, daš se s koljena i kastraš), Truhle kobile ili Truse.
Djevojčice su obavezno igrale popularne Gume i Glava (između dvije vatre).
Skupljanje metalnih čepova
Sve igre su imale svoje cikluse poput godišnjih doba. U neka doba neko bi se sjetio da skuplja metalne čepove, pa bi se ponekad moglo ugledati po troje, četvero djece kako Podgradom u oplićaloj Bregavi traži čepove bačene iz obližnjih radnji, kafana ili slastičarne. Čepovi bi se ispravljali čekićem, potom sa distance od barem 2 ili 3 metra klizajući po glatkoj površini bacali prema zidu. Idealni bi bili popločani ulazi u haustore. Čiji čep bude bliži zidu taj uzima i protivničke čepove. Pobjednik bi se znao zametnuti punom kesom čepova za manje od sat igre.
Tape i Pola-Cijelo
Potom bi izdavači samoljepljivih sličica poput Paninija izbacili seriju sličica posvećenih Svjetskom, Evropskom ili domaćem prvenstvu u fudbalu ili junacima iz Diznijevih crtanih filmova. Takmičilo se ko će prije skupiti i zalijepiti sve sličice u albumu. Duple sličice bi se razmjenjivale. Ponekad bi se za grb određene reprezentacije ili poznatijeg igrača mogle uzeti i dvije druge. Naravno ni tu nije moglo proći bez igre, pa je slijedila poznata Tapa. Bacanje slika na pod a potom tapšanje slike dlanom po sličicama. Ko prevrne sliku tapšanjem, uzima je sebi. Trebalo je izvesti majstoriju uz poseban položaj dlana tj. šake. Ni tu nije bio kraj igre sa sličicama pa su djeca igrala Pola-Cijela, ili kako se u drugim krajevima BiH zove Slika-Bijelo. Jedan igrač bi držao sliku na prstima šake, a drugi bi s visine udario sličicom po prvoj izgovarajući riječ „Pola“ ili „Cijelo“. Ukoliko bi na pod jedna sličica pala sa slikom prema gore a druga sa zaleđinom prema gore to bi predstavljalo Pola, a ukoliko bi obje bile okrenute prema gore sa slikom ili obje sa zaleđinom to bi predstavljalo Cijelo. Poput čepova i sličice su se znale bacati prema zidu. Ista pravila su važila kao i za čepove: čija sličica bi bila bliža zidu taj bi uzimao sličice protivnika.
Fudbalski turniri
Često su se organizovali mahalski i međumahalski turniri, a boksimetar je bio idealan za safunjanje. Golovi bi obično bili formirani od dva malo veća kamena, a bilo je slučajeva kad bi i poklopac od kontejnera poslužio kao gol. U Kupaljama se obično u malim igralo Prepucave dok je starija raja igrala pod lipom karata i tavle.
Popularne kartaške igre
Od kartaških igara popularni su bili: Raub, Šnapc, Remi, Sedmica, Džandar, Ko manje. Kultna igra među starijima na sijelima je bila njegovo veličanstvo Tać. Nije moglo proći bez hazarda, pa se obično igralo, ako ne u čvoke, onda u romane, čije su stranice krasili popularni junaci Zagor Te Nej, Blek Stijena, Komandant Mark, Mister No, Teks Viler, Kit Teler, Kapetan Miki, Marti Misterija, Dilan Dog, neprevaziđeni Alan Ford ili neki drugi. Ko bi imao nov roman, taze kupljen kod Dine na Čaršiji, Pašane Podgradom, Tome kod škole ili Dinke na autobuskoj stanici, bio bi glavna faca u raji. I sporedni likovi ovih stripova, u izdanju Zlatne serije ili Lunov Magnus stripa, poput Čike, Blafa, Žalosne Sove, Doktora Okultisa, Rodija, Kit Karsona, Smuka i Salasa imali su svoje ljubitelje, a neki su dobivali nadimke po njima.
Puhaljke i fliperi Uradi sam
U raznim takmičenjima odmjerivanja snage, čija je mahala jača, ko je bolji u fudbalu, ko kontroliše Stari grad, nakon makljaže, vremenom su se počele koristiti puhaljke, a municija su bile gloginje ubrane u Dogani i košćele od kojih su ostajale dugotrajne modrice. Tu su bile i poznate špene i praćke, švangeri. Ne treba posebno spominjati koliko su ovo bile opasne stvari.
U nemogućnosti pristupa fliperani, do izražaja je dolazila inovativnost izrade flipera po principu Uradi sam. Od dobre šperploče, par letvica, petnaestak čivija, gumica za pakovanje u kuhinji i dvije štipaljke, te korištenje klikera kao kuglice mogao se napraviti vrhunski fliper.
Mnogo je igara i zanimacija kojih se još uvijek možemo sjetiti, ali koje postepeno blijede i nestaju, a mnoge će ostati zaboravljene.
Za kraj, od zaborava otrgnut ćemo i jednu autohtonu pjesmicu sa mahalskih dječijih priredbi čiji je tekstopisac ostao nepoznat, a koja se pjevala od Uzinovića preko Luke do Zagrađe .
Jandi, jandi supošteno pišti, ….
Pozivamo sve one koji znaju nastavak ove pjesme da nam se jave sa tekstom i njihovim sjećanjima na igre iz djetinjstva na našu mail adresu: usbregava@gmail.com ili na našu facebook stranicu.
